Skandalozno djeluju predložene izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju koje je Vlada uputila Skupštini na usvajanju. Ova najranjivija kategorija stanovništva će predloženim mjerama praktično ostati bez institucionalne podrške, koja je ionako bila nedovoljna. Roditelji djece sa smetanjama u razvoju svakodnevno vode najteže životne bitke zbog čega je nejasno i sramotno ostaviti ih bez mogućnosti da nakon 20 godina radnog staža steknu pravo na penziju. Naročito, ako imamo u vidu da roditelji kako stare sve teže mogu brinuti o svojoj djeci koja zahtijevaju veliku i danonoćnu brigu i njegu.
Ovim činom vlast je nedvosmisleno pokazala nebrigu prema ugroženim i ranjivim kategorijama društva.
Kada možete predložiti ovakve izmjene onda je jasno da ne postoji empatija prema ljudima koji se nalaze u teškim životnim situacijama. Roditelji djece sa smetnjama u razvoju su i do sada veću pomoć i podršku dobijali od nevladinih organizacija, što je pokazatelj da država ne vodi računa o socijalno ugroženim kategorijama. Izgovor da će se na ovaj način doći do ušteda u budžetu zvuči tužno. Nevjerovatno je da se uštede prave na uštrb onih kojima je pomoć najpotrebnija. To se nikako ne smije dozvoliti.
Ovo su realni problemi građana koje, kao odgovorno društvo, moramo rješavati.
Ovo su životni problemi kojima se, svi zajedno, moramo baviti. Moramo pružiti ruku kako bi im, makar malo, olakšali svakodnevne probleme i izazove. Država i institucije ne smiju dodatno ugrožavati najranjivije kategorije stanovništva, ni u najmanjoj mogućoj mjeri, bez obzira na stepen krize kojom smo pogođeni. Izgovora ne smije da bude, već društvena briga mora biti na najvišem mogućem nivou kada se radi o roditeljima djece sa smetnjama u razvoju ali i svim ostalim vulnerabilnim grupama.
