Bjelopoljska URA: Bivši prosvjetni radnici, a sada poslanici u Skupštini Crne Gore Vaso Obradović i Jelenka Andrić protiv svoje profesije i kolega
,,Današnjim glasanjem protiv amandmana poslanika URE, a kojima je bilo predviđeno povećanje plata prosvjetarima od 10 %, pokazali ste građanima a prvenstveno svojim kolegama koji je vaš prioritet, a to je očigledno lična politička kalkulacija a ne doprinos profesiji koja se nalazi na društvenoj margini“, saopštili su danas iz bjelopoljskog odbora Građanskog pokreta URA.
Kako su kazali, umjesto da traže i podržite povećanje plata u prosvjeti, znajući da je prosvjeta jedan od elementarnih stubova svake države i ukoliko se taj stub zaljulja nastaje velika prijetnja po čitavo društvo, Obradović i Andrić su odabrali lični politički konformitet i interes. ,,Da li ste se makar za trenutak zapitali da li ste ovim što ste planirano uradili demotivisali svoje kolege, prosvjetne radnike koji usljed niske plaćenosti i vezanosti ruku po pitanju prava sve više gube na autoritetu i kvalitetu nastave. Kao ljudi koji imaju radno iskustvo u prosvjeti znate da ulaganjem u prosvjetu ulažemo u dugotrajnu investiciju, u najvrednije što država ima – a to su buduće generacije. Dovoljno je bilo samo da se osvrnete oko sebe, jer ste i sami govorili da je politika napravila prosvjetne radnike građanima drugog reda koji se bore za golu egzistenciju. Samo se prisjetite da su neki od vas i više od deset godina radili na ugovorima, bez riješenog stalnog radnog odnosa, za plate od kojih ste jedva mogli prehraniti svoje porodice. Samo je trebalo da skupite hrabrosti i odlučnosti da glasate za oblikovanje bolje budućnosti i boljeg obrazovanja, ostvarivanje potpune ravnopravnosti koja bi značila iskrenu brigu za zdravije društvo i boljI položaj prosvjetnih radnika u Crnoj Gori”.
Iz bjelopoljske URE su podsjetili da je 43. Vlada povećala plate prosvjetnim radnicima za 20 odsto, što je najveće povećanje u posljednjih 10 godina. ,,Takvu odluku ste dočekali sa oduševljenjem jer ste u tom periodu u ruci nosili dnevnik. Ako prosvetni radnici koji su možda najsvjesniji dio ovog društva ne dignu svoj glas protiv nepravde i kršenja prava, ko će to uciniti?”, poručuju.
