,,Globalne prilike nameću urgentnu potrebu očuvanja voda i zdravlja zemljišta i životne sredine sa svim svojim ekosistemima. Nauka kaže da je u 90 cm površinskog sloja zemljišta osnova ukupnog života. Zato ne može postojati valjan poltički program ako njegovu prvu stratešku tačku – ekonomiju –  ne prati briga o ekologiji. Zato su Sinjajevina i Komarnica u našim prilikama amblemi jednog bitno drugačijeg pristupa pitanjima održivog razvoja – što znači pitanjima očuvanja organski plodnog zemljištva i voda“, kazala je poslanica kluba Crno na Bijelo Božena Jelušić postavljajući pitanje u Skupštini Crne Gore Vladimiru Jokoviću, potpredsjedniku Vlade za ekonomski sistem i ministru poljoprivrede, šumarstva o Strategiji Vlade za prevazilaženje ekonomske krize, koju i sama najavijuje.

Kako je kazala tom prilikom, organski plodno zemljište, šume i vode izvjesno mogu biti razvojna šansa Crne Gore, pa i ublažiti posljedice globalne krize koja može zbrisati malu ekonomju poput naše. ,,Uostalom, sada vidimo koliko je krhka ekonomija oslonjena na turizam i zavisna u potpunosti od uvoza. Činjenica je da svi moraju razvijati multidisciplinarni pristup planiranju budućnosti, a posebno Crna Gora barem do 2040. Inače Konvencija Ujedinjenih nacija (UN) za borbu protiv dezertifikacije kaže da bi do 2050. preko 90% zemljišta na planeti mogo biti degradirano što može dovesti do zastrašujuće svjetske krize, uključujući nestašicu hrane i vode, sušu i glad, masovne seobe i još ubraznije izumiranje vrsta. Na globalnom nivou već postoji inicijativa Save Soil, koja podrazumijeva da se u zemljištu očuva minimum 3% organske materije, koju ne mogu nadomjestiti vještačka đubriva. Jer sječa šuma i organski nedovoljno plodno zemljište prvo doprinose poplavama, a njih uvijek prate suše i glad”.

U ovoj deceniji su na naplatu, prema riječima Jelušićke, stigli akumulirani problemi neodržive potrošnje i nekontrolisanog rasta u okviru neoliberalno i isključivo profitno orijentisanog kapitalizma, pa i odnosa prema zemljištu i vodama. ,,To je izazvalo teško popravljive klimatske promjene i još veću opasnost od nuklearnog zagađenja sa mogućnošću da se u ozbiljno načetoj biosferi svakih nekoliko godina ponavljaju pandemije kao ova koju smo neposredno iskusili. Ali, COVID-19 nije samo paralisao planetu već su ga pratili još opasniji „virusi“ društvenih nemira, čemu već svjedočimo. Nažalost, kapitalzam ne zna drugo osim da profitra i iz kriza i pošasti – prodaje lijekova i oružja, normalizaciji nuklearne opasnosti koja čak i Černobil pretvara u tirističku atrakciju na kojoj zarađuje. Njemu su pandemije, prirodne katastrofe i ratovi samo još jedna prilika za bogaćenje, ali će nas globlani izazovi nesumnjivo vrlo brzo prisiliti da osmislimo novi svijet i drugačija rješenja. Već postaje jasno da ni jedna zemlja, ma kako mala bila, nema prava da se njena rukovodstva oglušuju o ono što nameću globalni izazovi, u kojima svakako nećemo biti pošteđeni, ali možda možemo imati šansu da ne propadnemo do kraja”.

Poslanica kluba Crno na Bijelo istakla je da je trideset godina tranzicije, burazerskog kapitalizma i suštinski pljačkaške privatizacije ostavilo je crnogorsku privredu u stanju koje bi se slobodno moglo nazvati zgradom na staklenim temeljima. ,,Ono što na primorju vidimo kao luksuz i bljesak stakla i betona može biti zbrisano već sljedeće godine nekim globalnim izazovom poput pandemije ili novog ratnog žarišta. Međutim, Crnoj Gori je zatiranje njene industrije donijelo neočekivanu šansu da se okrene vodama i zemljištu. Sada treba prihvatiti da nam turizam i stanogradnja ne smiju biti jedina ozbiljna privredna djelatnost, a izvoz sirovina, osobito drveta, jedini izvoz. Ujedinjene nacije danas jasno prepoznaju da je poljoprivreda zasnovana na drveću (agroforestry) ogroman dio rešenja u očuvanju tla od erozije, očuvanju vodoizvorišta i organskohg sastava zemljišta. Opasnost po izvoriše Bolje Sestre je jasno otkrilo kako iskop šljunka za betonizaciju države ugrožava vodotokove i kako rijeke, male i velike, ako se pregrade ili stave u cijevi više ne mogu da rashlađuju površinu i čuvaju klimatski mikrobalans. Dakle, ne zahvaljujući našoj ekonomskoj pameti, već paradoksalnom sticaju okolnosti, Crna Gora može dobiti čak i novu šansu da postane samoodrživo parče planete”.

Na svoju sreću, Crna Gora u odnosu na broj stanovnika ima značajan resurs u još uvijek organski bogatom i zdravom zemljištu, uz pomoć kojeg možemo obnoviti i našu ekonomiju. ,,Organska proizvodnja hrane na organski plodnom zemljištu je razvojna šansa Crne Gore i zato su neophodne hitne stimulativne mjere za povratak organskoj poljoprivredi i stočarstvu, počev kreditnih linija i davanja na kontrolisanu poljoprivrednu upotrebu zemljišta u državnoj svojini svima koji hoće da se bave poljoprivredom. Najavljeno je da imamo na raspolaganju sredstva iz IPARD-a III, a nakon mega-promašaja sa Abu Dabi fondom, neke lekcije su naučene. Stigao je i predlog da se Sinjajevina proglasi zaštićenim područjem, a svakako treba razmišljati i o besporvratnim sredstvima mladim porodicama koje se okreću organskoj poljoprivredi i stočarstvu. Prilike u svijetu nisu dobre, ali Crna Gora ipak i dalje ima svoju značajnu razvojnu šansu na tragu zelene ekonomije i zelene energije”, zaključila je Jelušićka.