Forum žena Opštinskog odbora URA Nikšić u susret jesenjem zasijedanju i sjednici povodom Dana oslobođenja Nikšića, 18. septembra, uputiće inicijativu Skupštini opštine Nikšić za donošenje odluke o podizanju spomen-obilježja heroini antifašizma Joki Baletić.

Joka Baletić rođena je 1924. godine, u Broćancu, u blizini Nikšića, gdje je završila osnovnu školu. Kao vrlo mlada je, silom prilika, u ruke uzela oružje i pridružila se narodnooslobodilačkom pokretu. U toku ratnih dešavanja učestvovala je kao bolničarka u IV udarnom bataljonu nikšićkog NOP-a, demonstrirajući, u kontinuitetu, izuzetnu hrabrost i požrtvovanost.

9. maja 1942. godine, u žestokim borbama koje su partizani vodili sa Italijanima i njihovim domaćim saradnicima, zajedno sa komesarom Ljubom Čupićem, zarobljena je na terenu Kablene glavice. Nakon višednevne torture i neuspjelih pokušaja da od nje pridobiju bilo kakve informacije o njenim saborcima i njihovim planovima, okupator je osuđuje na smrt. Bila je tek djevojčica, sa 17. godina života.

Joka je, međutim, onako kako to priliči našim ženama, smrtnu presudu primila sa osmijehom, ponosom i inatom – vrlinama koje su je, među mnogim drugim, kako govore oni koji su je dobro poznavali, krasile za života. Prije nego što će presuda biti i sprovedena, Joka je, prkoseći neprijatelju, gledajući smrti u oči, svoje vezane ruke podigla uvis i sa stisnutim pesnicama klicala slobodi. Nije dozvolila dželatu da joj stavi omču oko vrata, već je to učinila sama. Kada su je pitali za posljednju želju, odgovorila je onako kako je i živjela, odrično i ponosno: ,,Ona je poznata mojim drugovima. Čućete je kada je budu izvršavali!“

Nikšić je oduvijek bio slobodarski grad, koji je iznjedrio velike borce i heroje. Među njima je bio i veliki broj žena koje su, uz svoju braću, muževe i sinove, aktivno učestvovale u borbama i nerijetko gubile svoje živote. Ove žene su pokazale nadljudski heroizam i humanost, ostavljajući herojska djela pokoljenjima, sa amanetom da sačuvaju teško stečenu slobodu, zalivenu krvlju svojih predaka.

Držanje Joke Baletić na gubilištu, za kakvo ne možemo pronaći mnogo primjera u svjetskoj istoriji, vinulo ju je u besmrtnost, donijelo joj oreol narodnog heroja i simbola antifašističke borbe. Na žalost, ne i takav formalni status.  

Svojom velikom žrtvom, primjerom izvranredne hrabrosti od koje se ledi krv u žilama i kojom je zadivila i zatekla i same okupatore, postavila je vrijednosni orijentir za generacije koje dolaze i poslala poruku koja se ne može utišati za vijek i vjekova – nema kompromisa sa fašizmom, sloboda i antifašističke vrijednosti su civilizacijske tekovine i ideali za koje se moramo boriti, ali za koje vrijedi i poginuti.

I pored toga što je njena odvažnost odavno nadrasla lovorike bilo kakve vrste, podizanje više nego zasluženog, ali i za cnogorsko društvo neophodnog spomen-obilježja Joki Baletić, dostojnog njenog podviga, bilo bi korak ka ispravljanju jedne velike istorijske nepravde prema heroini borbe za slobodu i antifašizam.

Ne možemo Joki nikad vratiti ono sto nam je pružila, jer je svoj život ugradila u temelj slobodnog, pravednog i društva jednakog za sve. Možemo i moramo, međutim, pokušati i dati sve od sebe da njenu žrtvu učinimo vrijednom, barem sjećanjem na njeno herojsko djelo i poštovanjem vrijednosti za koje je dala svoj mladi život – naročito je to potrebno danas, kada svjedočimo sve učestalijem istorijskom revizionizmu, relativizaciji i čak negiranju opšteprihvaćenih civilizacijskih tekovina. Nema sumnje, fašizam jeste poražen na bojnom polju, ali je kao ideološko-politički koncept i dalje prisutan – ovog puta, dobro zamaskiran u savremene i „demokratske“ političke toge.

Upravo će spomen-obilježje našoj Joki biti mjesto okupljanja budućih generacija, da im služi na ponos, ali i da glasno opominje da sloboda i antifašizam nijesu zagarantovani, već da ih svojim riječima i djelima moramo braniti i čuvati, kako zbog Joke i Ljuba i svih drugih koji su položili svoje živote na oltaru slobode, tako i zbog pokoljenja koja dolaze.   

Sigurni smo da se, u svijetlu kontinuiranog dnevnopolitičkog folklora, barem oko ovakvih inicijativa možemo okupiti svi, te na simboličan, ali važan način, izraziti poštovanje za ono što je Joka Baletić dala Nikšiću i Crnoj Gori, luču slobode, ponosa i prkosa naspram čeljusti fašizma i smrti – luču koja se nikada ne može ugasiti.