Zviždač u Crnoj Gori znači, izgubiti posao, biti proglašen državnim neprijateljom ili neprijateljom firme

Zviždač (engl. whistleblower) izraz je za hrabrog pojedinca koji iz visoko moralnih razloga odlučuje da, uz rizik po sopstvenu karijeru, javno progovori o nezakonitim ili neetičkim djelima nadređenih mu pojedinaca.
Na poziv  Centra za razvoj nevladinih organizacija na panel diskusiju, organizovanu povodom predstavljanja rezultata istraživanja javnog mnjenja “Stavovi građana o zviždačima motivacija da se prijavi korupcija”, odazvala sam se istoj i iznijela svoje nimalo prijatno iskusustvo, zbog javnog iznošenja nepravilnosti u poslovanju.
Kao bivša finansijska direktorica Plantaža, odbila sam naređenje izvršne direktorice Verice Maraš da nezakonito namjestim polugodišnji finansijski izvještaj za preko 3,5 miliona EUR.
Tada sam vjerovala u institucije sistema, počev od Odbora direktora firme pa na dalje, da će me zaštiti i poštovati moj stav da ne radim zakonski nedozvoljene radnje, ali to se nije desilo.
Odbor direktora je prihvatio moj ispravni polugodišnji izvještaj, ali se isto tako nije usprotivio namjeri izvršne direktorice kada mi je uručila otkaz ugovora o radu.
Prošla sam ličnu golgotu, samo zato što sam radila po zakonu.
Čak mi je i preko posrednika, prijećeno da mi se može desiti da mi „slučajno“ točak otpadne u vožnji kroz Platije. Slučaj sam svakako prijavila policiji.
Nije se stalo samo na tome…
Uz otkaz i prijetnje, uslijedila je i krivična prijava protiv mene, kako bi me pred javnošću ocrnili i umanjili moj moralni kredibilitet.Njihova krivična prijava je odmah procesuirana, i poslije dvije godine suđenja, proljetos sam pravosnažno oslobođena krivične odgovornosti.
Iako sam i ja u istom periodu predala sedam krivičnih prijava protiv izvršne direktorice i njenih bliskih saradnika, nijedna do sad ( a to je period od pet godina) nije procesuirana a ni odbačena. Napominjem da sam bila finansijska direktorica, i da sam sve krivične prijave predala sa materijalnim dokazima.
Među njima, se nalaze krivične prijave za izradu lažnog bilansa, za utaju poreza od preko pola miliona EUR, za protivzakonite otpise potraživanja od nekoliko miliona EUR, za nepoštovanje ugovora i  otpisivanje nekoliko stotina hiljada EUR penala kupcima za neizvršen posao, itd.
Zbog svega ovoga danas ne vjerujem u institucije sistema, i nemam informaciju da je ijedan zviždač u Crnoj Gori zaštićen, čak je proganjan na svakom koraku.
Sve ovo me nije spriječilo da i dalje objelodanjujem nepravilnosti u poslovanju, koje dovode do urušavanja firme. I do sad ni na jedan tekst nisam demantovana.
Evo i najsvježijeg podatka
Nedavno sam objavila tekst preko svoje partije URA, o štetnom poslu koje je komercijalni direktor Plantaža Veselin Đurišić sa izvršnom direktoricom Vericom Maraš sklopio sa firmom Rubin Kruševac o prodaji sirovog lozovog destilata jačine 100% (apsolutni alkohol) po cijeni od 2,40€/l što je ispod svake realne cijene i daleko ispod cijene koštanja i pri čemu je direktno nanešena šteta firmi u iznosu od preko 6 miliona EUR.
Nasuprot tome, predsjednik DPS-a Milo Đukanović, predložio je izvršnu direktoricu Plantaža Vericu Maraš u Glavni odbor DPS-a, čime je poslata jasna poruka da je politika ispred ekonomije, i da će je ista ta politika zaštiti od procesuiranja za učinjena krivična djela od strane ODT i SDT.
Znači, dok god su nam insitucije zarobljene, ne možemo očekivati da će zviždači biti zaštićeni.
Jedino mogu da pohvalim rad sudstva, koji je obavljao svoj posao nezavisno i po zakonu.
Isto to ne mogu reći za tužilaštvo niti za ASK.