Rukavica u lice osionom i kriminalnom režimu bačena je proceduralno ispravnim, ali politički degradirajućem vođenjem sjednice, a režim je uzvratio upotrebom gole sile i represije, pendrecima i suzavcima, kao i fingiranim političkim „dijalogom“ u kojem se kovalo hladno gvožđe.

 

Ipak, povjerenje su zloupotrijebili navodni protivnici zloupotreba i organizatori prevrata iz DPS-a i Crnogorske, zahtijevanjem da se izrade pečati u jeku dijaloga i angažovanjem privatnog obezbijeđenja čije je pripadnike morala da legitimiše i udalji iz zgrade Opštine – upravo policija. I dok se javnost izvještavala o saslušavanju sekretarke i funkcionera od strane Specijalne policije, u Službenom listu su objavljene odluke sa nelegitimne sjednice. Tada je već svima bilo jasno da organizatori prevrata zapravo više ne kontrolišu proces preuzimanja vlasti.

 

U privatnoj i duboko kriminalizovanoj državi, ne postoji ni jedan dovoljno dobar ili mudar potez, koji DPS neće uspjeti silom da pretvori u svoju prednost.

 

Zakonito sazvane i vođene sjednice liče na priču „Djevojka cara nadmudrila“. Ali ovaj “Car” je svom snagom svojih institucija, a ona nije mala, udario da zaštiti svoju sujetu. Izvukao je najjače represivno oružje, u vidu Upravne inspekcije i Uprave policije, te pokazao kako se sa njim ne treba demokratski nadmudrivati. Pa čak ni onda kada mu je u interesu da pokaže da nije baš toliki autokrata i da bar malo poštuje svoj narod.

 

Nijedna slika koja je prenesena iz Budve toga dana, kada je policijska čizma gazila lokalne funkcionere, nije dovoljno vjerodostojna u opisivanju stvarnog stanja – a ono je stanje potpune i čiste agresije policijskih snaga prema zaposlenima, koji su mirno sjedeli na svojim radnim mjestima, ničim izazivajući agresivno ophođenje, vikanje i izbacivanje iz kancelarija u kojima su zatečeni.

 

Očigledno nije bilo dovoljno kazniti vlast, već se morala poslati jasna poruka narodu šta će mu se desiti ako kojim slučajem bude protiv ili proba da nadmudri “Cara”. Sa druge strane, netrpeljivost među koalicionim partnerima, koja se ogledala u odsustvu svakog konstruktivnog i redovnog dijaloga, poslužila je kao uvertira današnjem haosu i dovela je do jačanja apsiracija za vlast i prevrata nadomak izbora. Revanšizam i inat su rasli, kao i borba za opozicionu nadmoć oličena u stavovima „nema drugog puta, do mog”. To je, na kraju, olakšalo kriminalnom DPS-u da stvori haos, korumpira i pokuša nasilno preuzeti vlast. Nadam se da ćemo iz tih lekcija nešto zaista i naučiti.

 

Mišljenje Direktorata za lokalnu samoupravu Ministarstva javne uprave na koje svi drugi – koji nisu DPS – čekaju mjesecima ili ne dočekaju uopšte, postalo je okosnica svih protivpravnih postupaka, primjene prinude, zloupotrebe službenog položaja, prekoračenja ovlašćenja i pogrešne primjene materijalnog prava posredstvom Upravne inspekcije, iste one koja je u sastavu Ministarstva, čija je ministarka u plenumu ustvrdila da ni na koji način ne može da utiče na aktuelna dešavanja u Opštini Budva.

 

Da deblji kraj iz svega ne bi izvukao narod, koji od podjela na četnike i ustaše, Crnogorce, Srbe ili Šiptare, neće ni vidjeti da su izbori prošli, 50 eura potrošilo, a da nastupa hladna i duga zima sa čizmom na vratu potrebno je dok smo još u prilici za to – pokazati mudrost. Sa mudrošću ihrabrost, ali i iskrenost i dosljednost datim riječima, pa spriječiti dalje potonuće naše Opštine i nove Marovićeve krađe.