Piknik na vojnom poligonu
Ministar Bošković je super procjenom “od oka” procijenio a zatim i obećao da vojni poligon i sve što se bude radilo na njemu neće uticati na životnu sredinu. Pitam ministra Boškovića da li su urađene analize i procjena uticaja planiranog vojnog poligona i planiranih aktivnosti na životnu sredinu i zdravlje ljudi. I ako jesu zašto one nisu dostupne javnosti? A ako nisu, kako je moguće da se usuđujete graditi vojni poligon a da prije toga niste uradili navedene analize. Čuli smo par puta ministra Boškovića kako upoređuje planirani vojni poligon i aktivnosti koje se planiraju vršiti na njemu sa vojnim poligonom u Makedoniji, na Krivolaku, i kako nam obećava da ništa od toga neće uticati na životnu sredinu na Sinjajevini. Pitam Ministra Boškovića, oće li nam pokazati te analize koje su rađene na Krivolaku? Da napravimo neka poređenja, jer koliko ja znam ogromne su razlike između Krivalaka i Sinjajevine. Pa gospodin Bošković koji je tamo išao trebalo bi da je primijetio neke razlike, pa makar one u veličini, izgledu,.. A istraživanja mi trebaju jer meni te procjene “od oka” nešto ne idu. Više volim tamo neke brojeve, činjenice,.. No, znate šta još obožavam? Obožavam obećanja ministara u Vladi Crne Gore. To što pojedini mogu da vam obećaju, to vam sigurno niko ne može ispuniti. Pa ni oni sami.
Za vrijeme nekadašnjeg predsjednika opštine Mojkovac, Dejana Medojevića započet je projekat “Sinjajevina” čija je menadžerka bila Milica Medojević Ristić. Projektom revitalizacije Sinjajevine, vrijednosti 290.494,47 €, koji je podržala Evropska unija sa 194.631,29 € bespovratnih sredstava i koji je trebao da traje 18 mjeseci je trajao mnogo duže, od 2013. do 2018. godine. To mi sada daje povoda da se pitam da li je taj projekat vremenski produžen sa namjerom. Zašto nije projekat završen u roku od 18 mjeseci? Da li je neko snosio posledice zbog toga? I ako nije, zašto nije? Kako je moguće da je Evropska unija dala novac i da je pristala na takvo probijanje roka za taj projekat.. Kako? Znamo da Sinjajevina nikako ne može biti istovremeno park prirode i mjesto gdje će biti vojni poligon. Ako je već uloženo skoro 300.000,00 eura neko bi trebao da odgovara za ono što je urađeno tim projektom, odnosno za ono što nije. Ako je taj novac uložen kako bi Sinjajevina postala park prirode, zašto se to nije desilo? Zašto nije to pitanje stavljeno na dnevni red odlučivanja u opštinama? I, ono što je ironija je to da je opština Mojkovac koja je vodila taj projekat dala odobrenje Ministarstvu odbrane da se taj prostor koristi u vojne svrhe. Odnosno, odobrenje je dao predsjednik opštine Mojkovac, Ranko Mišnić. Znate, ovaj projekat „Sinjajevina“ je imao za cilj društveno-ekonomski razvoj planine, kroz obezbjeđivanje očuvanja prirode i razvoj seoskog turizma. Trebale su da budu mapirane staze za pješačenje, biciklizam, trebala je da bude izrađena tehnička dokumentacija za rekonstukciju putne mreže, izvršena promocija potencijala planine kod turističkih agencija, štampan i izrađen promotivni materijal, promovisano udruženje poljoprivrednih prizvođača i organizovan sajam poljoprivrednih proizvoda sa Sinjajevine… Trebalo je.. Trebalo je više promovisati Sinjajevinu, ali je pitanje da li bi to npr. mogla u Mojkovcu uraditi Magdalena Mrdović koja se nalazi na čelu Turističke organizacije i koja je meni poznata po onih 5.000,00 eura koje je dobila od nekadašnjeg predsjednika Dejana Medojevića za rješavanje stambenog pitanja, i još je negdje izjavila da to nije veliki iznos. I to su sredstva koja su isplaćena iz sredstava Turističke organizacije. E dok su nam takvi ljudi na čelu najbitnijih institucija za razvoj Crne Gore, eto, može se i graditi vojni poligon na Sinjajevini a da narod to ne želi i bez kakvih analiza..
I onako sad zamišljam, piknik na vojnom poligonu uz sir sa ukusom baruta. Kako to dobro zvuči…
Ljiljana Jokić,
Autorka je diplomirana pravnica i potpredsjednica mladih Građanskog pokreta URA
