LUKA RAKČEVIĆ - STAV

Podgorički sajam briga


Ni internacionalni ni međunarodni, već naš - lokalni. Toliko smo zaglibili, da se u pozadini čuje prigušen zvuk podgoričkog rekvijema. Parazitska logika i potrošačka praksa nas je već skupo koštala. A tek će. U pogledu finansiranja, Glavni grad postaje autonoman koliko i suverena Crna Gora u svojoj spoljnoj politici. Budžet za tekuću godinu je skoro duplo manji od onog iz 2009. godine, dok leđa građana, naviknuta na razne harače i filurije, apsorbuju sve posljedice neodgovornog rasipanja novca. Tako su nam gradski oci podigli porez na nepokretnost i lokalne komunalne takse, a najavili i ponovni skok cijene vode, danas pet puta skuplje nego početkom ovog milenijuma. Kada, za četiri godine, Vlada ukine i najznačajniju stavku koja predstavlja skoro trećinu ukupnih primitaka podgoričkog budžeta, naknadu za komunalno opremanje, ne preostaje nam ništa drugo do - sve na Mančester, pa da vidimo ima li boga.

Racionalizacija? Strogo indoktrinacija!


Da je praksa zapošljavanja u javnom sektoru garant izbornih pobjeda i lakšeg amortizovanja socijalnog nezadovoljstva, najbolje pokazuju rezultati dosadašnjih strateških planova. Naime, u javnim službama, ustanovama i organima uprave Glavnog grada Podgorice danas je zaposleno skoro 3.000 ljudi. Od usvajanja „Plana unutrašnje reorganizacije javnog sektora“ u julu 2013. godine, kojim je konstatovan višak zaposlenih te utvrđen redosljed koraka njihovog smanjivanja, samo javne službe i ustanove čiji je osnivač Glavni grad, zaposlile su 661 novog radnika. U prethodnoj godini zaposleno je čak 219 novih ljudi, od kojih je preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. zaposlilo nove 102 osobe.

Takav, pretrpan javni sektor stimuliše rast ionako visoke tekuće budžetske potrošnje. Naime, u izbornoj 2016. godini, samo za zarade, doprinose i ostala lična primanja zaposlenih u Glavnom gradu izdvojeno je čak 32.174.366 eura. Od toga, 10.466.720 eura predviđenih za zaposlene u organima lokalne uprave, a čitavih 21.707.646 eura za zaposlene u javnim službama i ustanovama čiji je osnivač Glavni grad Podgorica.

Od ukupnog budžeta predviđenog na 55.266.500 eura, uz deficit od 12.037.000 eura, čak 54.2%, odnosno 29.969.850 eura, raspoređeni su za tekuću budžetsku potrošnju. Sa druge strane, u godini parlamentarnih izbora, javne službe i ustanove Glavnog grada, bez naročitog nadzora, raspolagaće sa čitavih 50.819.631 eura.

Poređenja radi, lokalne samouprave Malte, Irske ili Kipra, sa gotovo istim opsegom nadležnosti kao crnogorske, imaju neuporedivo niži obim ukupne potrošnje, dok one u Grčkoj, Slovačkoj i Luksemburgu, iako sa značajno više nadležnosti, imaju sličnu potrošnju kao naše.

Da paradoks bude veći, čak je i takav javni sektor daleko od efikasnog. Pored fiktivnih radnih mjesta, karakteriše ga manjak stručnog kadra, nepovoljna starosna struktura, nedovoljna motivisanost izazvana niskim zaradama, neadekvatna i subjektivna evaluacija rada te izražena politizacija. Zbog toga se kadrovsko planiranje i anticipiranje u javnom sektoru ne razlikuje od partijskog, pa je diskrepancija između opsega nadležnosti i broja zaposlenih u Glavnom gradu gotovo ista kao između SDP-a i socijal-demokratije.

Stiče se utisak da je samo specijalni tužilac ozbiljno shvatio zadatak makar privremenog smanjenja broja zaposlenih u lokalnim samoupravama. Bar dok se, u maniru iskusnih trgovaca, ne pogode oko simbolične retribucije. Praznični popusti tužilaštva su zaista bili odlični. Za krađe preko 10 miliona, samo 29.999 eura, i to ako se pozove odmah. Optuženi su, srećom, bili pri telefonu, šta je i potvrđeno kasnijim pretresima.

Sa obzirom da su podgoričke mjesne zajednice odavno spale na partijske bastione, a javne rasprave obesmišljene, izbori su ostali jedini vid građanske participacije, po principu - ko ima nešto protiv neka kaže sad ili neka ćuti do narednih. Samo baš i ne funkcioniše kao u holivudskim filmovima jer mlada, sada već tradicionalno Ranko, uvijek sačeka koalicioni poljubac. Prolazili su oni mnoge bračne savjetnike i udvarače, ali se do sada sve završavalo na dramatičnoj razmjeni pogleda, više svojstvenoj serijama indijske produkcije. Tako danas, vlast u Podgorici pored DPS-a i grupacije obožavatelja Ivana Brajovića, još uvijek čini i SDP.

Ali, ipak Glavni grad predstavlja samo vrh ledenog brijega, mimikriju zasnovanu na reprodukciji diskursa glavaša sa viših nivoa vlasti. Zna se ko diktira pravila igre. Posao ostalih je prosto dokazivanje bespogovorne servilnosti i poslušništva. To je cijena moći kojom hrane svoj lažni elitizam i snobizam, fetišizujući submisivni položaj u kome se nalazi većina osiromašenih građana, a koji zavise od njihovog raspoloženja i samovolje. Zbog toga se stanje mora mijenjati sistemski.

Ukoliko se krajem mjeseca politička korupcija ozvaniči i u državnom parlamentu, a ta institucija još jednom ponizi i obesmisli, vaninstitucionalna borba ostaće jedino rješenje. Iako novoformirane političke organizacije ne posjeduju dovoljno materijalnih i infrastrukturnih kapaciteta, građani će umjeti da cijene njihov iskren odnos motivisan odbranom crnogorskog Ustava i republikanskog uređenja. Autokratska vlast koja svoju egzistenciju gradi na strahu i koristoljublju  ne plaši se amorfne mase, već slobodnih građana. Boravak u sistemu koji sam sebe delegitimiše golom silom i kupovinom ljudskih duša, znači samo gubitak iste.

Autor je odbornik u Skupštini Glavnog grada, Podgorice